Umro Ljubo Stipišić - Delmata

Piše: Igor Brešan, Damir Šarac / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Vrbanjanin korijenima, rođen je 28. rujna 1938. godine u Splitu, gdje je i učio glazbu kod Josipa Zjačića i Silvija Bombardellija. Skladao je pretežito vokalnu glazbu za klape i zborove koja temeljenu na pučkoj tradicijskoj baštini, osobito pučko-crkvenoj, glagoljaškoj baštini.

Kao melodiograf zabilježio je oko šest stotina dalmatinskih svjetovnih i veliki broj crkvenih napjeva. Rad na terenu, na svome, urodio je ciklusima pučkih pjevanja, korizmene pučke tradicije Hvara, Brača, Korčule, te Poljica i splitsko-kaštelanskog područja koje je Delmata animirao, odabrao, snimio i producirao.

Sakupljač je svih vrsta pučkih tradicija pa bilježi narodne umotvorine, poslovice, praznovjerice, pučke likarije. Poeziju piše na vlastitom leksiku napajanom na čakavskoj tradiciji, posebno uspješno u kultnoj skladbi 'Dalmatino povišću pritrujena', potom 'Sa Lepanta sunce moje', 'Vaki umre u postolin', 'Zlata jemaš dare primaš', 'Intrade san popi', 'Namisto molitve'...

Sklada i obrađuje pretežito vokalnu glazbu za manje sastave, klape i zborove, a voditelj je i osnivač brojnih klapa od kojih su neke ponajbolje od onoga što je pisma s Jadrana donijela: nezaboravnog Okteta DC, Kantadura, Trogira, Vokalista Salone, Jeke Jadrana.

Suosnivač Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, Solinske ljetne priredbe, Sućuračkih prikazanja, Smotre dalmatinskih klapa na Klisu, Susreta dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmenog glagoljaškog tradicionalnog pučkog pjevanja u Velikom tjednu Puče moj, te Pasionske baštine u Zagrebu.

Ogledao se i u većim vokalnim oblicima, kantatama 'Zaplakalo dite na žudinski kanat', 'Dignite barjak za neznane i male', 'Hrvatska suita', oratorijima 'Matija Ivanić, 'Kalvarija, 'Misa Croatie redivivae', 'I rič se čovikom učini'. Autor je mnogih zbirki narodnih napjeva, te više književnih djela.

Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi, pokrenuo je večer čakavskog pjesništva u Podstrani 'Ča pod Perunom', a izlagao je i likovna djela.

Dobitnik je Nagrade grada Splita (1985, 1993), Nagrade grada Solina za životno djelo (1996), Nagrade županije Splitsko-dalmatinske za životno djelo (1997), odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997).

Spavajte mirno šjor Ljubo. Naradili ste se za dva života. Sad ka u prilipoj vašoj pismi: 'Ol će more mene odvuć, ol' će more mene odvuć, ol će more, ol će more mene odvuć dolin u tve dvore, dvore smirne...'

BUCHENWALD, Germany, April 11, 2010 (AFP) - Survivors and dignitaries marked on Sunday 65 years since the US army liberated Buchenwald, one of the largest and most notorious Nazi concentration camps on German soil in World War II.

"The majority of my comrades are dead, they are no longer with us," said Guenther Pappenheim, 84, one of around 90 survivors from the camp near Weimar in central Germany who came to take part in a solemn ceremony.

"But we have the great wish, the great request, that the memory of the victims of fascist terror, that the comrades who lost their lives in Buchenwald, live on our hearts ... and are never forgotten."

Although technically not an extermination camp, all of which were in German-occupied Eastern Europe like Auschwitz in Poland, Buchenwald, high on a wooded hill called the Ettersberg, was still a place of immense suffering.

An estimated 56,000 people from all over Europe died between 1937 and 1945, starved and worked to death in horrendous conditions, killed in medical experiments or summarily executed.

They included some 8,000 Soviet prisoners of war killed by "Genickschuss" — a bullet in the back of the neck. Others prisoners were sent eastwards to the gas chambers or perished in "death marches" in the final weeks of the war.

Around 250,000 people were imprisoned in Buchenwald between 1937 and 1945 and in its 136 nearby sub-camps where prisoners carried out forced labour in factories for the Nazi war effort.

They included Jews, Roma, Sinti, gays, the disabled, Jehova’s Witnesses and real and imagined political opponents of Hitler from all over Nazi-occupied Europe including France, Ukraine, Poland and the Netherlands.

When the horrified Sixth Tank Division of the Third US Army arrived at Buchenwald on April 11, 1945, they found 21,000 inmates, many dangerously emaciated. Also there were 900 adolescents and children, some as young as four.