www.almissa.com

Omiš, Croatia

 

- Site map

- Picture Gallery

- Video Gallery

- Information

- History

- Arts, Culture &...

- People

- News

- Chat Room

- Curiosity

- Search

- Links

- Guestbook

- WEB Statistics

- Send E-Card!

- What's new?

 

Contact Us!

© 2003-2008 www.almissa.com. All rights reserved.


Ne plači majko, ja ću se brzo vratiti

Piše: Miro Velić  /"Odjek Mosora" -  Omiš, 1982. godine/

 

Omiški događaj o čovjeku koji se je bio rodio u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca prije više od 80 godina...

... omiški događaj od prije 65 godina koji se je dogodio za vrijeme trajanja Nezavisne Države Hrvatske ...

... omiški događaj o kojem je pisalo u novinskom članku od prije 25 godina za vrijeme trajanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije...

... i sve to zajedno postavljeno na internet, da cijeli svijet vidi "Danas" za vrijeme postojanja Republike Hrvatske...

... od njegovog sina iz Kanade

 

Pavao (Pave) Matulić

Rođen  6. srpnja 1925 u Omišu, Preminuo 22. siječnja 2005 u Splitu

 

     Da bi se što svečanije, u okupiranom ali ne i pokorenom gradu Omišu, obilježio I Kongres USAOJ-a, koji je bio sazvan (a i održan) 28. i 29. XII. 1942. godine u Bihaću, bilo je neophodno da se nešto poduzme. Kotarski Komitet SKOJ-a za Omiš (koji je djelovao ilegalno na sektoru Mosora) postavio je zadatak Mjesnom komitetu SKOJ-a Omiš da izvrše jednu veću akciju u gradu Omišu koja će okupatora i domaće izdajnike natjerati na bijes, a mještane - posebno mlade da proslave zajedno sa skojevcima - I Kongres USAOJ-a.

     Manjih akcija bilo je prvih mjeseci dolaskom okupatora u Omiš, koje su izvodili mladi - naročito skojevci po uputstvima i zadacima organizacije KPJ i komunista u gradu Omišu. Te akcije po svom opsegu su bile male a izvedene na lak i jednostavan način, usprkos prisutnosti domobrana, ustaša, talijana, nijemaca i ostalih domaćih izdajnika - doušnika okupatora. Akcije su po svom sadržaju i značenju bile velike i utjecajne. Tako na primjer izvesti akciju koja se sastojala da se negdje u gradu, na zidu zgrade, usred dana - ucrta srp i čekić, ili baciti flašicu crnog mastila na ucrtani fašistički znak ili natpis, zapali sijeno i slama okupatoru, baci lance preko dalekovoda i izazove, makar i za kraće vrijeme prekid struje, i druge slične akcije, nisu bile teške niti ih izvršiti, niti su okupatoru predstavljale neke veće posljedice, ali su ipak te akcije pokazale da se grad Omiš nije pomirio sa okupacijom. Okupator je na takve akcije oštro i surovo reagirao, ali ne i efikasno, jer većinom nije uspio uhvatiti one koji su bili organizatori i učesnici u akcijama, već nedužne i zatečene na mjestu događaja ili u racijama, koje su zbog pomanjkanja dokaza puštali svojim kućama.

     Prvi Kongres USAOJ-a, bio je veoma značajan događaj za omladinu - to je bio ne samo osnivački Kongres omladine već i jedna značajna manifestacija mladih koja se u većem broju ne samo nalazila u redovima NOV i POJ već i kroz tu NOB-u afirmirala i dokazala. Također je taj Kongres bio i mobilizacija mladih za daljnje uključenje omladine za borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika.

     U vezi održavanja I Kongresa USAOJ-a, KK SKOJ-a Omiš uputio je MK SKOJ-a dopis u kojem se pored ostalog navodi:

     „U okviru omladinskog takmičenja za održanje I antifašističkog Kongresa (za kojeg ćete dobiti direktive), ako je moguće nek omladinci izvrše kakvu akciju. Čim ispišete parole zimske pomoći i čim nešto sakupite, odmah šaljite i dostavite izvještaj.

     Uz drugarski pozdrav: Smrt fašizmu – Sloboda narodu!“

     Na osnovu primljene direktive sazvan je sastanak po direktivi KK SKOJ-a kojeg je zakazao drug Josip Stanić-Griša dana 25. XII 1942. godine na kojem je uz prisutnost drugova sa terena bio prisutan i sekretar mjesnog Komiteta SKOJ-a drug Pave Matulić. Sastanak se je održao u strogoj ilegalnosti u jednoj spilji u rejonu Ruskamena, na kojem su konkretizirani zadaci za izvođenje akcije u Omišu.

     Sekretar MK SKOJ-a Omiš - drug Pave Matulić koji je primio tu dužnost u rujnu 1942. godine od drugarice Milene Lelas koja je pošla u partizane, sazvao je sastanak skojevaca i aktivnih omladinaca u Omišu sa ciljem da se razrade i konkretiziraju zadaci za predstojeću akciju.

( Milena Lelas  bila je sekretar Mjesnog Komiteta SKOJ-a Omiš, zatum borac-delegat na I kongresu USAOJ-a  u Bihaću,da bi prisustvovala Kongresu, pješke je prevalila Mosor-Bihać-Mosor. Obolila i smještena u partizansku bolnicu. Poginula u IV neprijateljskoj ofenzivi.)    

Sastanak skojevaca i omladinaca zakazan je 27. XII 1942. godine poslije podne u postolarskoj radnji Jakova Matulića – „Đakoma“ (oca sekretara Pave). 

     Kao i obično na sastanak se dolazilo pojedinačno sa izvjesnim vremenskim razmacima, da ne bi bilo upadljivo. Bilo je pojedinaca koji su morali duže da „prošetaju“ pored navedene radnje, jer je uvijek netko naišao-prolazio, uz napomenu da su često preko puta u gostioni sjedili i ustaški agenti. Dok je jedan ulazio drugi omladinac je morao čekati dok ne dođe na red. Taj oprez morao se poštovati jer je ta postolarska radnja za vrijeme stare Jugoslavije, pa i u toku okupacije bila zbog okupljanja komunista etiketirana „crvenom radionicom“. Vlasnik te radionice pok. „Đakomo“, kao i njegovi radnici: Filip Baučić-Ćimbula (u prvom izboru Kotarskog Komiteta KPH za Omiš, rujna 1941. godine izabran za organizacionog sekretara Komiteta) i Josip Stanić-Griša (u toku NOB-e bio je član, a zatim sekretar KK SKOJ-a Omiš) i drugi.

      Kada su svi skojevci bili na okupu i poslije uobičajenog pozdrava „Smrt fašizmu-Sloboda narodu“, sekretar Pave je otvorio sastanak i predložio jednu točku dnevnog reda:

1.      Kako u gradu Omišu obilježiti I Kongres USAOJ-a

     Kada je objasnio značaj i cilj I Kongresa USAOJ-a (da je to osnivački Kongres ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije, iz čijih će se redova najbolji omladinci primiti u SKOJ…) da ta organizacija treba da mobilizira i angažira omladinu u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika… da se u što većem broja omladina uključuje u partizanske jedinice itd. Onda je iznio svoju zamisao: da se noću 28./29. XII 1942. godine, dakle u toku održavanja osnivačkog Kongresa USAOJ-a, na što više javnih mjesta po zidovima kuća, izlozima i slično ispišu revolucionarne parole-natpisi i po ulicama, trgovima bace prikladni leci.

     Ta predložena zamisao sekretara je prihvaćena i razrađena akcija u kojoj je svaki skojevac pojedinačno dobio zadatak što u toku priprema da učini. Sekretar Pave je uzeo obavezu da pripremi letke, a Jozo Pešić-Njokica da nabavi boju i „pinele“ (priprema boje i pinela je izvršena u drvodjelskoj radnji Brkanović Petra). Također su izvršena zaduženja po grupama, koji će pisati, bacati letke i vršiti osiguranje. Također su određena mjesta i vrijeme okupljanja (10 minuta prije 20 sati prije određenog vremena kretanja po gradu tzv. koprifoga) kao i obavještenja te priprema ostalih omladinaca koji će sa skojevcima učestvovati u toj akciji. Na sastanku su utanačeni pravci - kuda se kretati i gdje doći poslije akcije, ili šta raditi u slučaju da se naiđe-sukobi sa neprijateljskim vojnicima, koji patroliraju noću po gradu. Poslije tako razrađenog plana, sastanak se završio i svako je pošao sa sastanka pojedinačno kao što se je i došao.

 

Pave Matulić (19 godina) slikan pored parole

 

     Noću 28./29. XII 1942. godine u utanačeno vrijeme svi skojevci sa omladincima bili su na ugovorenom mjestu. Nešto prije policijskog sata – „koprifoga“, kada su po gradu bile jedino patrole talijanskog fašističkog okupatora i njihove sluge ustaše i pojedinih zadnjih prolaznika građana - grupe skojevaca i omladinaca pristupile su izvršenju zadatka. Iako se moralo raditi veoma brzo, ali ni rezultat nije izostao, a što se može vidjeti iz izvještaja, kojeg je u vezi sa tom akcijom, župna redarstvena oblast Omiš pod br: Taj 1247 od 31. XII 1942. godine dostavila svojim pretpostavljenim u Zagreb (Ministarstvu unutrašnjih i vanjskih poslova, hrvatskog domobranstva, zapovjedništvu  ustaške nadzorne službe, zapovjedništvu talijanskih oružanih snaga „Slovenija-Dalmacija“ u Sušaku i VŽC - Omiš). Taj izvještaj je označen kao predmet: Komunistički znakovi i natpisi u Omišu, u kojem se pored ostalog navodi sljedeće: „Čast mi je predložiti Naslovu sljedeći izvještaj: Noću 28./29. XII. 1942.  godine na zidovima ovogradskih kuća osvanuli su razni komunistički natpisi i to: Na kući Bajama Marina sa masnom crvenom bojom bilo je napisano štampanim slovima „POMOZITE PARTIZANE TOPLOM ODJEĆOM“. Na kući don Ante Dragoševića: „SVI U BORBU“ te je bio nacrtan srp i čekić. Na zgradi tvornice „Cetina“: „SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!“ te na dva mjesta nacrtan srp i čekić. Na zgradi gradske kavane na dva prozora na staklima bio je nacrtan srp i čekić. Na tvrtki „Bata“  na izlogu i na vratima bio je nacrtan srp i čekić. Na zgradi Vojnović Ivana - gostiona nalazio se je na zidu iste zgrade talijanski državni grb, pa je povrh ovoga nacrtan srp i čekić. Na stolnoj crkvi na dva mjesta nacrtan je srp i čekić.

Odmah sutradan drug sekretar Pave Matulić, obišao je Omiš, da se uvjeri kako su parole ispisane, i pošao da podnese izvještaj kod Zite Kovačić, i kod izlaska iz njene kuće je uhapšen sa strane ustaških agenata. Odmah je preuzet od strane italiijanskih vojnih vlasti radi daljnjeg postupka.

Talijanski karabinjeri preuzeli su sami ovu istragu, jer da se je dogodilo te noći, kada oni isključivo vrše službu. Kod Matulića su pronađene ruke zamazane sa istom bojom sa kojom su napisani gornji natpisi, a tako isto nađeno je jedno pismo čiji je sadržaj sljedeći:

     „Dragi drugovi! Pošaljite nam: puntina i kod moje kuće crtaću dasku i ostali crtaći pribor (čekić i trokute), jednu veliku redalicu. Da bi mogli da zadovoljimo naše potrebe štampom provedite što širu akciju za papir, indigo, matrice. Hemijskog indiga i matrica ako ima u Omišu u što većoj mjeri kupite.

     U okviru omladinskog takmičenja za spremanje I antifašističkog Kongresa (sa kog ćete dobiti direktive) ako je moguće nek omladinci izvrše kakvu akciju na pisaću mašinu. Čim ispišete parole zimske pomoći, i čim nešto sakupite, odmah šaljite i napišite izvještaj. Uz drugarski pozdrav: „Smrt fašizmu - Sloboda narodu“, potpis: (Ovo pismo je napisano 23.XII 1942. - MVM).

     Dalje u izvještaju se navodi koji su omladinci u Omišu uhapšeni i da su isti zbog nedostataka dokaza pušteni od strane italijanskih vlasti na slobodu. Zatim se poimenično navode omladinci koji se traže i konstatira: „Ovih 12 lica još se nijesu pronaći mogli, sumnja se da se kriju u Omišu ili su pobjegli iz Omiša u šumu kod partizana. Traganje se nastavlja.“

     U tom izvještaju u vezi hapšenja i postupno prema istom se još navodi: „Matulić je zadržan i bio poveden u Split, a dana 30.XII. 42. godine povraćen iz Splita u Omiš, navodno će biti ponovno proveden u Šibenik i predat italijanskom vojnom sudu. Neshvatljivo je da su u navedenom izvještaju izostavili da obavijeste svoje pretpostavljene o lecima koji su u toj akciji bačeni od strane skojevaca i omladinaca po gradu. Vjerojatno da su letke pokupili talijanski vojnici koji su vršili službu po gradu. I u lecima, kucanim na pisaćoj mašini pozivali su građane da pomognu materijalno partizane, a omladina se pozivala na bojkot okupatoru i da se uključuje u borbu protiv okupatora stupanjem u jedinice NOV i POJ.“

     Ustaše i talijani nastojali su pod svaku cijenu da iznude od Pave i saznaju tko je učestvovao u akciji. U tim svojim nastojanjima poslužili su se svojim uobičajenim metodama - u početku ispitivanja na lijep način, misleći da će taj sedamnaestogodišnji omladinac koji je zbog mršavosti izgledao još mlađe, odmah im reći što ih interesira. Međutim, u tome su se talijanski fašisti prevarili. Istina da su pred sobom sa očitim dokazima imali Pavu, ali to je sin starog i prekaljenog komuniste, koji je bio progonjen, hapšen i zatvaran od strane sluga nenarodnog režima bivše kraljevine jugoslavenske vlade, samo zato što je bio član KPJ. Pave je ostao neumoljiv, te su fašisti pribjegli iznuđivanju kroz njima svojstvene metode - batinama i mučenju, ali im to nije pomoglo. 

     Kao jedna otežavajuća okolnost koja je ne samo teretila Pavu, već dovela u pitanje jednog broja drugova iz skojevske grupe, koji su učestvovali u akciji, jeste spisak omladinaca koji je pri hapšenju i pretresu, pored navedenog dopisa pronađen kod Pave. Pave je uporno inzistirao da je to spisak kojeg je vodio kada se igralo na buće. Sa Pavinom izjavom talijanski fašisti se nisu pomirili, već su pošli da hapse one sa spiska kojeg su pronašli kod Pave, ali bez uspjeha.

     Kada se u gradu - Omišu saznalo za hapšenje sekretara MK SKOJ-a - Pave Matulić, odmah je mjesna partijska organizacija reagirala, postavila u zadatak svim učesnicima u akciji da se sklone na sigurnija mjesta i upozorila na držanje i stav u slučaju hapšenja. Dočim su se stvorile mogućnosti preko partijske organizacije je dana obavijest tko i na koji način da napusti grad i priključi se partizanima, a tko ostaje u gradu i nastavi sa ilegalnim radom. Među prvima iz te skojevske grupe, inače sudionici te velike akcije, pošli su u partizane: Jozo Pešić, Dušan Šimić, Ćiro Beslić, Drago Lelas i drugi, koji su iz grada pošli nečujno, ali se o njima i njihovim podvizima u partizanima čulo.

     Bijesni na sve ono što se desilo u Omišu, talijanski fašisti su 31. XII 1942. godine odlučili da Pavu prebace iz Omiša za Split, ali se nisu usudili automobilom već parobrodom i to pod jakom stražom. 

     Ovo nije bilo prvo hapšenje Pave Matulića, on i njegova majka Klara su prvi put uhapšeni 21. VI 1942. godine i iz Omiša od strane talijana sprovedeni za Split, a 17. IX 1942. pušteni su iz zatvora na slobodu. 

     Ovo drugo Pavino hapšenje bilo je drugačije, ne samo po načinu hapšenja i transportiranja, već i po mjerama koje su preduzete od strane talijana i njihovih slugu ustaša. 

     Tog dana u 11 sati svi dućani u Omišu su morali biti zatvoreni, i nitko se nije smio naći na ulici - bila je pustoš. Pošto se doznalo da se Pave Matulić odvodi parobrodom - čitav Omiš - svi pošteni građani Omiša našli su se na ispraćaju da ga dostojno isprate, zaželivši mu brz povratak. 

     Napomenuti je, kada je Pave ukrcan u brod, da narod nije dozvolio da se parobrod odriješi prije nego ga majka Klara pozdravi - tako su talijani bili prisiljeni da ga dovedu do prozorskog okna - kojeg su otvorili i omogućili pozdrav sa majkom. Pave je uputio sljedeće rijeći: „Ne plači majko, ja ću se brzo vratiti.“ Te riječi Pavin otac je ispisao na fotografiji na kojoj je slikan Pave sa svojim drugovima.“ 

     Tako su građani Omiša uputili pozdrav Omišaninu koji je bio interniran iz Omiša za Šibenik, gdje je osuđen od vojnog suda glavne komande za Sloveniju i Dalmaciju na 6 godina i 8 mjeseci robije, koju je Pave najprije izdržavao u Italiji do kapitulacije Italije u zatvoru „Perugia“, a poslije priveden u zloglasne njemačke logore Dachau i Buchenwald. 

     Iako je od te velike akcije prošlo 40 godina, još uvijek na zidovima zgrada Omiša stoje iako prebrisane sa crnom bojom, velika krupna slova napisana sa crvenom bojom, koja posjećaju mlađe na jednu od mnogih izvršenih akcija u okupiranom ali nikad pokorenom i ponosnom Omišu, čiji se mještani i danas ne samo sjećaju na tu veliku akciju, već ponose na sve učesnike akcije, kao i ostale članove KPJ i SKOJ-a, od kojih su mnogi dali svoje živote na poprištima borbi širom naše domovine, za ovo što naši narodi danas uživaju, u samoupravnoj socijalističkoj zajednici - SFRJ.

 

Piše: Miro Velić  /"Odjek Mosora" -  Omiš, 1982. godine/

 

Fotografija (nepoznati autor): obrada/dizajn/dodatni tekst: Ugo Matulić

     Back                                                                                                         Top of page