www.almissa.com

Omiš, Croatia

 

- Site map

- Picture Gallery

- Video Gallery

- Information

- History

- Arts, Culture &...

- People

- News

- Chat Room

- Curiosity

- Search

- Links

- Guestbook

- WEB Statistics

- Send E-Card!

- What's new?

 

Contact Us!

© 2003-2008 www.almissa.com. All rights reserved.


Pogrebni govor I

Govor prijatelja i suborca Josipa Stanića-Griše

/Omiš, 24. siječnja 2005. godine/

 

Pave Matulić

Omiš - 6. srpnja 1925; Split - 22. siječnja 2005

 

Dragi naš Pave, 

Tvoja iznenadna  smrt teško je pogodila tvoju porodicu, porodicu brata Borisa te ostalu rodbinu, ali i sve nas koji smo te poznavali. Tvoja smrt je veliki gubitak i za naš grad čijoj si časnoj povijesti i ti dao svoj doprinos.

Govoriti o životu Pave Matulića znači govoriti o jednom divnom, skromnom čovjeku, čovjeku poštenom, veselom i druželjubivom.

Sin Klare i Jakova Matulića Pave je rastao u ovom gradu. Od svojih roditelja naslijedio je sve one divne ljudske osobine koje su ga krasile. Njegov otac bio je ugledan postolarski obrtnik, koji je imao veliki utjecaj na politički i društveni život našeg grada, pa i šire. Od osnivanja KPJ u Omišu 1919. godine pa do svoje smrti bio je njen član. Svirao jeu gradskoj glazbi, glumio u gradskoj družini, bio je općinski vijećnik i kandidat za načelnika.

U njegovoj radionici sam i sam radio od 1930.-1939. godine i imao sam prilike da iz neposredne blizine pratim rast dva mala dječaka Pave i Borisa. Drugi svjetski rat grubo je prekinuo njihovu mladost i grubo ih suočio sa surovom stvarnošću. Najprije su ostali bez oca. Njega su tražili  talijanski okupatori i ustaše, ali se je uspio skloniti. Uz ugrožavanje vlastite sigurnosti, u svoj stan su ga najduže vremena držali i pružili mu gostoprimstvo Dragica i Ćirilo Stanić. Kod njih je ostao sve do odlaska u partizane, da bi neposredno nakon završetka rata 1945. godine od bolesti umro. Pave je produžio očevim stopama i bio veoma aktivan za vrijeme rata, rukovodeći omladinom u okupiranom Omišu. Prvi put je bio hapšen od Talijana i zadržan 3 mjeseca u zatvoru, da bi kratko vrijeme nakon puštanja bio ponovno uhapšen i odveden najprije u Italiju u logor Peruđu (Perugia), a zatim u logor Buchenwald u nacističkoj Njemačkoj. Buchenwald je uz Auschwitz i još neke logore bio jedan od najozloglašenijih u kojem je mučeno i ubijeno na stotine hiljada ljudi, žena i djece. Tu je Pave kao i svi ostalo logoraši izgubio svoje ime i prezime i postao broj kao i svi drugi logoraši. Život u tom logoru ostavio je dubok trag u cijelom njegovom poslijeratnom životu na svim poslovima koje je obavljao.Oni, koji dobro poznaju Pavu znaju da je do svoje smrti nosio u sebi užase Buchenwalda i da  ih se nije nikad mogao osloboditi. Veliki broj raznih stvari koje je Pave donio iz logora poslužile su mu da u raznim mjestima organizira veliki broj izložbi tih materijala, kako bi posjetitelji bili upoznati s počinjenim zločinima. Pave nije nikad izostao ni  na jedan sastanak bivših logoraša održanih za sjećanje na poginule suborce.

Sve te ljude iz raznih krajeva Evrope spajala je zajednička misao o tome da u svojim zemljama i svojim sredinama, ukazuju na veliko zlo koje su preživjeli i da se bore  da se ono više nikada  ne dogodi. I dok  se u svijetu, a posebno u Evropi, obilježava 60-godišnjica kao spomen na dan oslobođenja najgoreg od svih logora Auschwitza, ponovno će se svijetu poslati apel za ljubav i razumijevanje među narodima. Bit će to poziv za borbu da se ta mračna prošlost više nikada ne povrati.

Iz  težnji rođena je  kod Pave i misao o izložbama, kako bi ljudi gledajući te užase bili bolji i jedinstveniji u borbi. Pavu je veselio veliki broj ljudi na izložbama, kao i postavljena pitanja na koja je kratko odgovarao. Njegovi odgovori bili su uvjerljivi, jer su bili proživljeni i iz njih je izbijala snaga istine.

Nemojmo nikada zaboraviti životni put našeg Pave, njegove patnje, njegovu ljubav prema čovjeku, svojoj obitelji i svojim najbližim, veliku ljubav prema najvećim ljudskim vrijednostima. Pave je bio njihovo oličenje.

Sjetimo se i ovom prilikom da se je najveći broj Pavinih vršnjaka iz našeg mjesta borio u partizanskim redovima, a mnogi od njih položili su svoje živote u borbi protiv tuđina i domaćih izdajnika, za slobodu i za temelje nam današnje domovine Hrvatske.

Oni su svojom krvlju pisali stranice naših listova, jer bez njihove borbe, naša nezavisnost bila bi upitna. Osudit će historija sve one koji su uklonili imena i spomenike te divne mladosti  koji su bili i ostaju ponos i čast našega grada.

Dragi naš Pave! U našim srcima tvoj lik kao i likovi svih palih boraca, ostat će kao izvor snage, humanosti i ljubavi koju ste svojim životima utkali u našu slobodu. Ponosan sam što smo bili prijatelji.

Tvoji najbliži i svi oni koji su te poznavali po posljednji se put opraštaju od dragog čovjeka, čovjeka svih ljudskih vrlina. Neka ih sjećanje na tebe ispuni ponosom i neka im misao na tebe da snage u savladavanju raznih teškoća na životnom putu.

Neka je vječna slava i hvala našem dragom Pavi!

 

Tvoj prijatelj  Griša

 

 

Fotografija: Foto studio "VERA"-Pula, Ulica 1. Maj 25, Božidar M. Mitrović: obrada/dizajn: Ugo Matulić

 

 

 

 

   Back                                                                                                           Top of page