www.almissa.com

Omiš, Croatia

 

- Site map

- Picture Gallery

- Video Gallery

- Information

- History

- Arts, Culture &...

- People

- News

- Chat Room

- Curiosity

- Search

- Links

- Guestbook

- WEB Statistics

- Send E-Card!

- What's new?

 

Contact Us!

© 2003-2008 www.almissa.com. All rights reserved.

 

Oslobođenje Buchenwalda /7. nastavak/

USPOMENE IZ KONCENTRACIONIH LOGORA - Feljton

"Odjek Mosora" -  Omiš, prosinac 1970. godine - Broj 11

 

Piše: Pave Matulić(1925-2005)

 

               

O, Buchenwalde, ja te ne mogu zaboraviti jer ti si moja sudbina.

Tko tebe napusti, taj može tek shvatiti koliko je divna sloboda.

Ipak, Buchenwalde, mi ne tugujemo i jadikujemo,

pa kakva bila naša budućnost,

jer mi ćemo usprkos svega reći životu,

jer jednom mora doći dan kada ćemo biti slobodni.     

 Pjesma Buchenwalda - Buchenwald-Lied - Buchenwald Song

NOTNI I GLAZBENI ZAPIS:Pjesma Buchenwalda - Buchenwald-Lied - Buchenwald Song

To je refren pjesme koja je nikla u koncentracionom logoru Buchenwald. Ona je jedna od pjesama što se rodila u toku svestranog političkog i vojničkog života, a koje su povezivale 33 nacije, da bi se obranili i konačno izvojevali i dočekali teško stečenu slobodu.

Na pragu je 1945. Okupirano područje velike Njemačke se smanjuje, a pridošlice logoraša se svakim danom povećavaju... Buchenwaldski krematorij radi do iznemoglosti. U logoru život postaje nesnosan... hrane sve manje. Onim logorašima koji mogu još misliti , koji nisu klonuli duhom, pojavljuje se tračak nade za oslobođenjem... vapaj za svojim dragim roditeljima i drugovima.

Neprijatelj je mislio da će patnjom, glađu, ubijanjem i vješanjem naših drugova, uništiti ljubav prema slobodi i mržnju prema fašizmu. On se je gadno prevario... sablasni plamen iz krematorija dizao je duh našim drugovima i jačao naše redove u vjeru u pobjedu... naše oslobođenje.

Logoraši nisu mirovali. Sve napredne snage u logoru bile su ujedinjene, imale su snage da među logorašima organiziraju partijski rad i stvore Međunarodni politički komitet Buchenwalda, u kojem je svaka nacija imala svog predstavnika.

Nosioci političkog rada bili su njemački komunisti, koji su u tim uvjetima uspjeli organizirati svoju partijsku organizaciju, a zatim i internacionalnu. Ove organizacije mnogo su učinile u organiziranju otpora i spašavanja ljudi - istaknutih antifašista uz stalno iskorištavanje slabosti esesovačkog rukovodstva. Uz ovaj rad nastalo je obrazovanje vojničkih kadrova, koje je uslijedilo već 1942. sa strane njemačkih drugova. Zatim se u 1943. pridružuju drugovi iz SSSR i ČSSR, a u 1944. Jugoslaveni i Poljaci. Organizacije su se sastojale od grupa (3-5 drugova), a 3-6 grupe su se obrazovale čete, koje su imale i svoje instruktore.

Cjelokupna organizacija bila je podijeljena na 4 sektora: rusko-češki, jugoslavensko-poljski, latinski i njemački.

Stanje vojničkih organizacija bilo je krajem ožujka 1945. slijedeće:                            

Rusi, vojni zarobljenici 19 grupa
Rusi, civilni logoraši 37 grupa
Česi 21 grupa
Jugoslaveni 16 grupa
Poljaci   9 grupa
Francuzi 22 grupe
Španjolci   9 grupa
Talijani   4 grupe
Belgijanci   4 grupe
Nijemci, Austrijaci, Holanđani 30 grupa
Obavještajna služba  7  grupa

Svega 178 grupa s oko 850 drugova.

Moguće je uočiti da su Jugoslaveni imali najviše grupa, s obzirom na mali broj Jugoslavena u logoru. Glavna zadaća ovih grupa sastojala se u tomu da se pridobiju široke mase za suradnju u aktivnom otporu masa za sabotaže na svakom koraku. Osnovana je i međunarodna saboterska trojka logora, među kojima je bio i Jugoslaven (drug Nikolić, živi u Beogradu).

Štete od savezničkog bombardiranja - Weimar, 9. veljače 1945.

Dolaskom druga Rancigera iz logora Auschwitza (Aušvica) u jesen 1943. u koncentracioni logor Buchenwald počeo se stvarati i "Jugoslavenski komitet", koji je već u proljeće 1944. radio u punom sastavu. Prvi sekretar "Komiteta" bio je drug Rancinger, koji je radio s drugovima: drom Dušanom Kermaunerom (u logoru je imao ime Ernst Tomc), Azisom Koluderom, Emilom Lihtenbergom i drom Rudijem Supekom, koji kasnije preuzima rukovodstvo i ostaje član "Internacionalnog komiteta" do oslobođenja.

Internacionalno rukovodstvo, s obzirom na to da se približavao kraj rata, sastavilo je dva plana, jedan je bio ofanzivni, a drugi defanzivni. Sve je zavisilo o tomu kakva će biti situacija u logoru. Izrađeni su detaljni planovi za provaljivanje kroz električnu bodljikavu ogradu, svladavanje stražarskih kula, napadaj na kasarne itd. Jugoslavensko-poljskom sektoru povjerena je obrana logora, odnosno provaljivanje kroz ogradu logora.

Na dan 9. travnja 1945. neprijatelj je raspolagao sa 2.900 dobro naoružanih esesovaca i na svakoj stražarskoj kuli imao po jedan mitraljez, 8 pancerfausta i po 1 sanduk ručnih granata, osim toga oko logora je bilo razmješteno oko 40 mitraljeza.

Istog dana mi smo imali 1 mitraljez sa 2.000 metaka, 91 karabin sa 2.500 metaka, 16 ručnih granata, 200 boca sa zapaljivim sadržajem, oko 150 raznih bodeža, te razni alat za kidanje žice.

Dan slobode se približavao... 

3. travnja 1945: Internacionalno političko rukovodstvo je raspravljalo o mogućnosti oružanog ustanka... zaključak... odgađa se, ali su sve grupe ostale stalno u pripremnom stanju.

4. travnja 1945: Logor je ostao blokiran, rad u komandama izvan logora je obustavljen, i više nitko ne može izići izvan logora.

6. travnja 1945: "Internacionalno političko rukovodstvo" je opet na okupu... zaključak je isti kao i 3. travnja.

7. travnja 1945: Komandant logora traži da mu se preda 46 drugova raznih nacionalnosti, ali zaključeno je da mu se ne udovolji i da se drugovi sakriju.

8. travnja 1945: Dolazi zapovijed o potpunoj evakuaciji logora, ali logor se uopće ne odaziva na zapovijed. Provodi mirnu rezistenciju, i time se dobiva na vremenu. Evakuacija logora uspijeva tek djelomično, jer se svaka zapovijest do maksimuma sabotirala.

10. travnja 1945: Evakuiran je veliki dio Poljaka, a s njima sve njihove političko-vojničke grupe. Istog dana odlaze i ruski vojni zarobljenici. oni su nakanili putem napasti stražare i dati se u bijeg.

Američki vojnici ulaze u K. L. Buchenwald - 11. april 1945.

11. travnja 1945: Približavaju se Amerikanci. Već dva dana nemamo nikakve nikakvu hrane, i inače poslijednjih dana obroci hrane su bili čovječji minimum.

U 11 i 15 minuta sirena daje znak za uzbunu - približava se neprijatelj... naši spasioci. To je ujedno bio znak za mobilizaciju naših kadrovaca, i tada su Jugoslaveni dobili 15 pušaka. Avioni prelijetaju logor, među kojima se vodi ogorčena borba. Nastaju kobne minute... u logoru tiho i mirno... nastaje veliko iščekivanje. Borba se približava, u 14 sati i 30 minuta već padaju prvi meci u logoru. Izdana je naredba za napad. Ukliješteni medu dvije vatre, esesovci napuštaju svoje položaje... Amerikanci se približavaju... Zarobljeno je bilo 120 esesovaca. U 15 sati i 35 minuta logor je bio slobodan... zalepršala je CRVENA ZASTAVA, a preko zvučnika, kao upozorenje, nije se više čula riječ "Hefling" - zarobljenici, već "Kamaraden" - drugovi.

Od tada buchenwaldski krematorij ne baca više iskre... ne osjeća se više miris spaljenog ljudskog mesa, nad onima koji su se pitali svakim danom s tegobom... hoće li nam doći oslobođenje kroz dimnjak krematorija ili kroz vrata logora, ili kroz polomljene žice? Njegov plamen neće ugasnuti u dušama našim i svečano smo obećali da ćemo osvetiti svojih 56.000 umorenih drugova.

(Nastavit će se)

 

- Život i rad poslije oslobođenja K. L. Buchenwalda /"Odjek Mosora" -  Omiš, ožujak 1971. godine - Broj 12/

 

Izvor teksta: "Odjek Mosora" -  Omiš, prosinac 1970. godine - Broj 11

Fotografije (nepoznati autori): obrada/dizajn/dodatni tekst uz fotografije: Ugo Matulić

 

 

 

    Back to "Pavao (Pave) Matulić"                                                         Top of page